Proizvođači mleka ne mogu nezavisno da provere kakav kvalitet isporučuju otkupljivačima. "Afera aflatoksin" još se dobro pamti. Analize brašna i hleba plaćaju sami mlinari i pekari. Meso, ali i ostali proizvodi koji stižu u Srbiju prihvataju se sa dokumentacijom koja ih prati, bez kontrole u našoj zemlji... Nezavisna kontrola kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kako onih koji se proizvode kod nas, tako i onih koji se uvoze u Srbiju, i pored toga što za to postoji odgovarajući zakonski okvir, upozoravaju stručnjaci i poljoprivrednici, nikako da zaživi. Referentna nacionalna laboratorija, čije je otvaranje više puta najavljivano, jednostavno, nikako da proradi.
Proizvođači mleka ne mogu nezavisno da provere kakav kvalitet isporučuju otkupljivačima. "Afera aflatoksin" još se dobro pamti. Analize brašna i hleba plaćaju sami mlinari i pekari. Meso, ali i ostali proizvodi koji stižu u Srbiju prihvataju se sa dokumentacijom koja ih prati, bez kontrole u našoj zemlji...
Nezavisna kontrola kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kako onih koji se proizvode kod nas, tako i onih koji se uvoze u Srbiju, i pored toga što za to postoji odgovarajući zakonski okvir, upozoravaju stručnjaci i poljoprivrednici, nikako da zaživi. Referentna nacionalna laboratorija, čije je otvaranje više puta najavljivano, jednostavno, nikako da proradi.
- Ovakva situacija nije nimalo naivna - upozorava Đorđe Bugarin, sekretar Udruženja poljoprivrede Privredne komore Vojvodine.
- Najčešće se čuje kako nacionalna referentna laboratorija nedostaje upravo vlasnicima farmi muznih krava, ali slično je i kada se proverava nivo digestije šećerne repe, kvalitet pšenice... Jednostavno, prerađivači i otkupljivači su ti koji angažuju laboratorije za proveru kvaliteta, jer u Srbiji i dalje nemamo sistem koji bi omogućio da se uzorak, upućen pod šifrom, proveri u nezavisnoj, državnoj laboratoriji. Samim tim, poljoprivredni proizvođači su u situaciji sličnoj onoj narodnoj poslovici "kadija te tuži, kadija ti sudi".
S druge strane, kako navodi Bugarin, u situaciji smo i da se pre svega meso, ali i ostali prehramebni proizvodi, u Srbiju uvoze bez adekvatne laboratorijske kontrole.
- Niko ne može da proveri da li je stoka, čije se meso uvozi, hranjena GMO usevima - naglašava Bugarin.
- Takođe, niko ne kontroliše ni kvalitet mesa koje se uvozi, bilo da je sveže ili smrznuto. Samim tim, potrošači se nalaze u nezavidnoj situaciji.
Bugarin, takođe, napominje kako se prilikom uvoza prehrambenih proizvoda oslanjamo na podatke o kvalitetu i analize iz zemalja iz kojih proizvodi stižu.
- Zakon o bezbednosti hrane, kao i ostali zakoni koji se tiču ove oblasti, usklađeni su sa zakonodavstvom EU, i predvideli su kvalitetne mehanizme kontrole, ali njihova primena, nažalost, još nije zaživela - ukazuje Bugarin.
- U Batajnici imamo nacionalnu referentnu laboratoriju, koju je otvaralo nekoliko ministara, ali, ni ona još, koliko mi je poznato, ne radi. Naravno, ceo sistem kontrole, koji podrazumeva nabavku adekvatnih uređaja, kao i obučene ljude, koji bi taj posao radili, dosta košta, ali bez toga nećemo znati šta jedemo, niti će poljoprivrednici moći da provere da li ih otkupljivači varaju...
Pouzdano samo pod šifrom
- Analize su, trenutno, na tržištu Srbije prepuštene privatnim laboratorijama, koje su često u sastavu velikih prerađivačkih preduzeća - predočava Bugarin.
- U njima tvrde da rade nepristrasno i da su im analize tačne, ali, bez postojanja superkontrole i bez sistema uzimanja uzoraka pod šifrom, to se ne može proveriti.